Članom 45. PKU za državne organe (“Sl. glasnik RS”, br. 38/19) i članom 51. PKU u jedinicama lokalne samouprave (“Sl. glasnik RS”, br. 38/19) propisano je pravo zaposlenog na solidarnu pomoć u određenim slučajevima.
Međutim, članom 45. stav 3. PKU za državne organe i članom 51. stav 5. PKU za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave propisano je da:
“Pravo iz stava 1. ovog člana zaposleni ne ostvaruje za članove uže porodice koji ostvaruju primanja iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada u trenutku podnošenja zahteva, odnosno koji primaju novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć ili primaju penziju koja je veća od najnižeg iznosa penzije.”
Postavlja se pitanje:
Da li iz navedenog sledi da zaposleni nema pravo na solidarnu pomoć za smrt članova porodice koji su bili u nekom od ovih statusa u momentu smrti (radni odnos, neka druga vrsta rada, penzioner, ili korisnik tuđe nege i pomoći), ili ima pravo na solidarnu pomoć za smrt člana uže porodice jer se zahtev podnosi nakon smrti člana porodice?
ODGOVOR:
Pravo na solidarnu pomoć zaposleni MOŽE da ostvari za slučaj smrti člana uže porodice utvrđen u članu 45. stav 1. tačka 6) PKU za državne organe, odnosno u članu 51. stav 1. tačka 6) PKU za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave.
Naime, ovde se radi o pomoći po osnovu činjenice da je smrt nastupila kod člana uže porodice i koji u momentu kada zaposleni podnosi zahtev za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć, više ne ostvaruje prava po osnovu radnog odnosa, odnosno ne prima novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć ili penziju. Stoga, nema smetnji da zaposleni ostvari pravo na solidarnu pomoć za slučaj smrti člana uže porodice.