Obračun za korporativne kartice koji je pravno lice dobilo za kupovinu vaučera predstavlja obračun kartica zaposlenih u pravnom licu, koji koriste kartice firme, gde se iznosi za gorivo, reprezentaciju i slično, “skidaju” sa računa firme, a zaposleni su dužni da dostave slipove i gotovinske račune za to za šta su koristili karticu.
“Obračun za korporativne kartice” nije adekvatan dokument na osnovu koga domaći dobavljač može da fakturiše kupovinu vaučera. Kupovina vaučera se najčešće vrši preko tekućeg računa firme, a ne preko korporativnih kartica zaposlenih. Članom 29. Pravilnika o određivanju slučajeva u kojima nema obaveze izdavanja računa i o računima kod kojih se mogu izostaviti pojedini podaci (“Sl. glasnik RS”, br. 123/12, 86/15, 52/18), propisano je da obveznik PDV-a koji prodaje vaučere nema obavezu izdavanja računa za prodate vaučere, što ne znači da on ne može da izda račun, već samo da nema obavezu za izdavanje istog na osnovu Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik RS”, br. 84/04, 86/04 – ispravka, 61/05, 61/07, 93/12, 108/13, 68/14 – dr. zakon, 142/14, 83/15, 108/16, 113/17, 30/18), ali na osnovu Zakona o računovodstvu (“Sl. glasnik RS”, br. 62/13, 30/18) mora da postoji dokument na osnovu koga će se izvršiti plaćanje, kao i knjiženje. Mišljenja smo da to treba da bude račun za kupljeni vaučer jer je račun validni dokument na osnovu koga pravno lice može da izvrši knjiženje.