Ograničenje gotovinskog plaćanja u iznosu od 10.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, bez obzira da li se plaćanje vrši jednokratno ili u više međusobno povezanih gotovinskih transakcija odnosi se na sva lica, pravna i fizička, koja se bave prodajom robe i nepokretnosti ili vršenjem usluga u Republici Srbiji.
Shodno članu 46. Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma (“Sl. glasnik RS”, br. 113/17, 91/19, 153/20 – u daljem tekstu: Zakon), lice koje se bavi prodajom robe i nepokretnosti ili vršenjem usluga u Republici Srbiji ne sme od stranke ili trećeg lica da primi gotov novac za njihovo plaćanje u iznosu od 10.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti.
Prema članu 3. stav 1. tačka 43) Zakona, igrama na sreću smatraju se igre u kojima se učesnicima, uz naplatu, pruža mogućnost da ostvare dobitak u novcu, stvarima, uslugama ili pravima, pri čemu dobitak ili gubitak ne zavisi od znanja ili veštine učesnika u igri, nego od slučaja ili nekog neizvesnog događaja, kao što su lutrije, kazino igre, pokeraške igre i klađenje, koje se igraju u igračnicama ili putem sredstava elektronske komunikacije ili bilo koje druge komunikacijske tehnologije
Na osnovu Uredbe o klasifikaciji delatnosti, u uslužne delatnosti umetnost, zabava i rekreacija, spada između ostalog i održavanje igara na sreću – kockanje i klađenje.
Na osnovu svega navedenog, Uprava je mišljenja da se član 46. Zakona odnosi na sve priređivače igara na sreću, kako na one koji su obveznici Zakona, tako i na one koji to nisu, što znači da priređivač igara na sreću za uslugu koju vrši ne sme od stranke ili trećeg lica da primi gotov novac u iznosu od 10.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, bez obzira da li se plaćanje vrši jednokratno ili u više međusobno povezanih gotovinskih transakcija.
Navedenim članom Zakona nije predviđeno da se ovo ograničenje odnosi na gotovinske isplate od strane pružaoca usluga u pomenutom iznosu, ali skrećemo pažnju na dužnost obveznika Zakona iz člana 47. stav 1. Zakona da Upravi dostavi podatke o svakoj gotovinskoj transakciji u iznosu od 15.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti (gotovinska transakcija, prema definiciji Zakona jeste fizički prijem ili davanje gotovog novca), kao i da primeni radnje i mere iz člana 7. Zakona prilikom podizanja dobitaka, polaganja uloga ili u oba slučaja, kada se vrše transakcije u iznosu od 2.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, bez obzira na to da li se radi o jednoj ili više međusobno povezanih transakcija.