Na ovo pitanje je odgovor dalo Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike u službenom mišljenju broj 011-00-140/2012-02 od 25.09.2013. godine, koje citiramo u nastavku:
“Prema članu 108. stav 1. tačka 4) i stav 5. Zakona o radu, zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu, po osnovu vremena provedenog na radu za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu, pri čemu osnovicu čini osnovna zarada utvrđena u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.
Uvećanje zarade po osnovu tzv. “minulog rada”, je pravo iz radnog odnosa i ostvaruje se prema vremenu provedenom u radnom odnosu, a ne po osnovu staža osiguranja iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
Pravo na starosnu penziju je pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja i ostvaruje se na osnovu dužine staža osiguranja, odnosno perioda za koji su osiguraniku uplaćeni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje po bilo kom osnovu (ne samo u svojstvu osiguranika zaposlenog), kao i visine osnovice na koju je plaćen doprinos.
U slučaju da je opštim aktom poslodavca utvrđeno pravo na “minuli rad” za sve godine provedene u radnom odnosu, zaposleni koji je istovremeno korisnik starosne penzije, ima pravo na uvećanu zaradu po osnovu tzv. “minulog rada” za sve vreme provedeno u radnom odnosu, što znači da se računa i vreme provedeno u radnom odnosu pre ostvarivanja prava na starosnu penziju. Okolnost da je zaposleni istovremeno korisnik starosne penzije nije smetnja da ostvaruje navedeno pravo iz radnog odnosa u punom obimu, kao i drugi zaposleni kod poslodavca.
Napominjemo da se navedene odredbe Zakona o radu, shodno članu 2. stav 2. tog zakona, primenjuju na zaposlene i funkcionere u državnim organima, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.”