Prema Presudi Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 4243/21 od 26.08.2021.:
Za sticanje prava punoletnog deteta na izdržavanje od roditelja nije od presudne važnosti da li dete ima formalno status redovnog ili vanrednog učenika, već okolnost da se školovanje odvija kontinuirano i bez velikih prekida.
U obrazloženju ove presude je navedeno sledeće:
“Roditelji su nakon sticanja punoletstva dužni da izdržavaju svoje dete koje se redovno školuje, a njihova obaveza traje do isteka vremena trajanja školovanja u odgovarajućoj školi odnosno fakultetu. Obaveza roditelja u svakom slučaju prestaje kada dete navrši 26 godina života (član 155. stav 2. Porodičnog zakona – “Sl. glasnik RS”, br. 18/05, 72/11 – dr. zakon, 6/15). Izdržavanje punoletnog deteta koje se školuje uslovljeno je postojećim mogućnostima roditelja. Stoga su roditelji u obavezi da se staraju o daljem školovanju i stručnom usavršavanju svoje punoletne dece u meri u kojoj to po redovnom toku stvari dopuštaju njihove materijalne mogućnosti. Za sticanje prava na izdržavanje nije od presudne važnosti da li dete ima formalno status redovnog ili vanrednog učenika, već okolnost da se školovanje odvija kontinuirano i bez velikih prekida.
Tužena je nakon završene trogodišnje srednje škole nastavila školovanje u narednoj školskoj godini, u cilju sticanja višeg stepena obrazovanja, dakle bez prekida u školovanju i u prva tri uzastopna roka položila je dva predmeta, pa je pravilan zaključak nižestepenih sudova da ovakav nastavak školovanja upućuje na zaključak o redovnom izvršavanju školskih obaveza. Svrha sticanja višeg stepena obrazovanja deteta je sticanje većih i boljih mogućnosti za njegovo zaposlenje, a roditelji su dužni da tada doprinose izdržavanju deteta u skladu sa svojim mogućnostima koje utiču na određivanje visine izdržavanja, ali ne i na osnovanost samog prava na izdržavanje.
Nije od uticaja okolnost da dete nastavlja školovanje kao vanredni učenik i plaća troškove školovanja, ako su ispunjena dva uslova: da se redovno školuje i da nije navršilo 26 godina života, kako je to propisano članom 155. stav 2. Porodičnog zakona.”