Odgovor na ovo pitanje je odričan. Nije neophodno postojanje ugovora.
Naime, plaćanje naknade za javno saopštavanje fonograma je zakonska, a ne ugovorna obaveza i svako lice koje saopštava muziku dužno je da za to plati naknadu.
Inače, javno saopštavanje obuhvata korisnike koji obavljajući svoju delatnost koriste repertoar u objektima i prostorima u kojima se obavlja ta delatnost (npr. restorani, hoteli, noćni klubovi, diskoteke, trgovine, tržni centri, sportske hale, stadioni, sajamske hale, prevozna sredstva, škole plesa, fitnes centri i dr. objekti i prostori).
Obaveza plaćanja naknade za saopštavanje ne zavisi od načina korišćenja koje može biti:
- direktno – korišćenjem uređaja za reprodukciju tonskih nosača (npr. CD plejer, i sl.), ili
- indirektno – korišćenjem radio i TV prijemnika i drugih uređaja za reprodukciju repertoara koji se emituje.
Ugovor zaključen sa organizacijom proizvođača fonograma ne predstavlja pravni osnov plaćanja već vid evidencije korisnika kojim se regulišu način plaćanja, eventualne pogodnosti za korisnika i dr.